Vodljiva ljepila uglavnom se sastoje od matrice smole, vodljivih čestica, disperzijskih dodataka i pomoćnih tvari. Matrica prvenstveno uključuje epoksidne smole, akrilatne smole i poliuretane. Iako sami visoko konjugirani polimeri posjeduju vodljivost, kao što su makromolekularne strukture piridina, i mogu provoditi elektricitet preko elektrona ili iona, vodljivost ovih vodljivih ljepila može u najboljem slučaju doseći razinu poluvodiča; ne mogu imati nisku otpornost metala i stoga su nedovoljni za vodljivo spajanje. Većina vodljivih ljepila koja se koriste na tržištu temelje se na-punilima.
U načelu, matrica smole vodljivih ljepila na bazi-punila može koristiti različite vrste ljepila. Ona koja se obično koriste uključuju termoreaktivna ljepila kao što su epoksidne smole, silikonske smole, poliimidne smole, fenolne smole, poliuretani i akrilne smole. Nakon stvrdnjavanja, ova ljepila tvore strukturu molekularnog okvira vodljivog ljepila, osiguravajući mehanička i adhezivna svojstva i stvarajući kanale za vodljive čestice punila. Budući da se epoksidne smole mogu očvrsnuti na sobnoj temperaturi ili ispod 150 stupnjeva i nude širok raspon prilagodljivih formulacija, vodljiva ljepila na bazi epoksidnih smola- dominiraju tržištem.
Vodljiva ljepila zahtijevaju vodljive čestice s dobrom vodljivošću i prikladnim rasponom veličine čestica za formiranje vodljivih putova unutar matrice ljepila. Vodljiva punila mogu biti prahovi zlata, srebra, bakra, aluminija, cinka, željeza i nikla, kao i grafit i neki vodljivi spojevi.
Druga važna komponenta vodljivih ljepila je otapalo. Budući da je količina dodanog vodljivog punila najmanje 50%, viskoznost matrice smole značajno se povećava, što često utječe na svojstva obrade ljepila. Kako bi se smanjila viskoznost i postigla dobra obradivost i reološka svojstva, uz odabir smola niske-viskoznosti, općenito se dodaju otapala ili reaktivni razrjeđivači. Reaktivni razrjeđivači mogu izravno djelovati kao matrica smole za stvrdnjavanje. Iako je količina otapala ili reaktivnog razrjeđivača mala, ono igra ključnu ulogu u vodljivim ljepilima, utječući ne samo na vodljivost već i na mehanička svojstva stvrdnutog proizvoda. Uobičajeno korištena otapala (ili razrjeđivači) općenito bi trebala imati veliku molekularnu težinu, sporo isparavanje i polarnu strukturu, poput polarnih segmenata ugljika-kisika. Količina dodanog otapala mora se kontrolirati unutar određenog raspona kako bi se izbjegao utjecaj na ukupnu učinkovitost lijepljenja vodljivog ljepila.
Osim matrice smole, vodljivog punila i razrjeđivača, ostale komponente vodljivih ljepila su iste kao one kod ljepila, uključujući sredstva za umrežavanje, sredstva za spajanje, konzervanse, sredstva za ojačavanje i tiksotropna sredstva.
